
MOSH i MOAH su frakcije mineralnih uljnih ugljovodonika koje mogu dospeti u hranu iz ambalaže, maziva, aditiva, procesne opreme i životne sredine. U EU je regulatorni fokus posebno na MOAH zbog mogućeg genotoksičnog i kancerogenog potencijala određenih aromatičnih frakcija.
U poslednjih nekoliko godina, MOSH i MOAH sve češće se pominju u kontroli bezbednosti hrane, posebno kada se govori o kontaminantima koji mogu doći iz procesa proizvodnje, transporta, ambalaže ili sirovina.
MOSH i MOAH su dve glavne grupe u okviru mineralnih uljnih ugljovodonika, odnosno MOH (mineral oil hydrocarbons). Prema Evropskoj komisiji, MOH su raznovrsna grupa hemijskih jedinjenja koja potiču prvenstveno iz sirove nafte, ali mogu biti proizvedena i iz uglja, prirodnog gasa ili biomase. U hrani su značajni zato što se mogu pojaviti kao nenamerni kontaminenti, ali i zato što njihovo poreklo nije uvek lako utvrditi.

Šta su MOSH, a šta MOAH?
MOSH je skraćenica za mineral oil saturated hydrocarbons, odnosno zasićene ugljovodonike mineralnog ulja. MOAH je skraćenica za mineral oil aromatic hydrocarbons, odnosno aromatične ugljovodonike mineralnog ulja. Ove dve frakcije se razlikuju po hemijskoj strukturi, ali i po toksikološkom značaju.
Odakle MOSH i MOAH mogu dospeti u hranu?
Kontaminacija hrane mineralnim uljnim ugljovodonicima može nastati u različitim fazama lanca snabdevanja. Zbog toga se u praksi često ne može zaključiti iz jednog rezultata analize da je izvor isključivo ambalaža, sirovina ili proces. Potrebna je istraga koja obuhvata sirovine, proizvodnju, transport, skladištenje, ambalažu i uslove čuvanja.

Commission Recommendation (EU) 2017/84 posebno naglašava da migracija iz materijala u kontaktu sa hranom, uključujući papirnu i kartonsku ambalažu, može značajno doprineti ukupnoj izloženosti i da monitoring treba da obuhvati i hranu i ambalažni materijal kada se sumnja na takav izvor.
Zašto su MOAH posebno problematični?
Kod MOAH je ključni problem to što ova frakcija nije jedna supstanca, već kompleksna smeša. U okviru te smeše mogu se nalaziti aromatična jedinjenja različite strukture i različitog toksikološkog profila.
Za prehrambenu industriju ovo znači da nalaz MOAH ne treba tretirati samo kao laboratorijsku neusaglašenost, već kao signal za utvrđivanje izvora kontaminacije i uvođenje korektivnih mera.
EU regulatorni okvir: šta trenutno važi?

Važno je naglasiti sledeće: u EU se regulatorni fokus odnosi pre svega na MOAH, dok opšti maksimalni nivoi za MOSH nisu na isti način uspostavljeni. Za MOSH se insistira na monitoringu, razumevanju izvora i merama minimizacije, dok se za MOAH uvode stroži mehanizmi upravljanja rizikom zbog toksikološke zabrinutosti.
Koji su limiti za MOAH?
U praksi se često postavlja pitanje: „Koji su EU limiti za MOSH i MOAH?“ Odgovor mora biti precizan. Za MOAH su države članice EU 2022. usaglasile maksimalne LOQ vrednosti koje se koriste za harmonizovano postupanje u službenoj kontroli. Te vrednosti nisu isto što i konačni maksimalni nivoi u usvojenoj uredbi, ali su veoma važne jer su korišćene kao operativni pragovi za povlačenje ili opoziv proizvoda.

Najnoviji nacrt EU predviđa uvođenje posebnog odeljka za MOAH (≥C10 do ≤C50) u Aneks I Uredbe (EU) 2023/915. Prema dostupnom nacrtu Rev.7 i izvorima iz 2026. godine, primena maksimalnih nivoa planirana je od 1. januara 2027, dok su za pojedine kategorije predviđeni prelazni rokovi i postepeno snižavanje nivoa.
Šta ovo znači za proizvođače hrane i ambalaže?
Za proizvođače hrane, nalaz MOSH/MOAH zahteva sistemski pristup. Nije dovoljno samo proveriti finalni proizvod. Potrebno je mapirati moguće izvore: sirovine, procesna sredstva, maziva, aditive, pomoćne materijale, ambalažu, reciklirani papir i karton, štampu, transport i skladištenje. Posebno je važno proveriti da li je ambalaža projektovana sa odgovarajućom funkcionalnom barijerom, naročito kod suve hrane koja dugo stoji u kontaktu sa papirnom ili kartonskom ambalažom.
Za proizvođače ambalaže, tema je jednako važna jer se migracija iz materijala u kontaktu sa hranom izričito navodi kao jedan od mogućih izvora MOH kontaminacije. To je naročito relevantno kod recikliranih vlakana, štamparskih boja, mineralnih ulja iz procesa štampe i materijala koji nemaju adekvatnu barijeru prema hrani.
Praktične mere za smanjenje MOSH/MOAH kontaminacije
Upravljanje MOSH/MOAH rizikom treba da bude deo šireg sistema bezbednosti hrane, a ne jednokratna analiza. Dobra praksa podrazumeva kombinaciju laboratorijskog monitoringa, procene dobavljača i tehnoloških mera smanjenja rizika.
